Projekt:

ISTE – za prihvaćanje različitosti

web

ISTE upo­zo­ra­va­ju na pri­sut­nost dis­kri­mi­na­ci­je u hrvat­skom druš­tvu te osvje­šta­va­ju važ­nost pri­hva­ća­nja različitosti.

Intervencije u jav­nom pros­to­ru, 2017. – 2018.
Izjed­na­če­ne / Soli­dar­ne / Tran­s­na­ci­onal­ne  / Eman­ci­pi­ra­ne

 

Kolektiv ISTE čini gru­pa žena iz Zagreba raz­li­či­tih etnič­kih, vjer­skih, ras­nih i sek­su­al­nih iden­ti­te­ta. Cilj nji­ho­vog dje­lo­va­nja je upo­zo­ra­va­nje na pri­sut­nost dis­kri­mi­na­ci­je u hrvat­skom druš­tvu te osvje­šta­va­nje važ­nos­ti pri­hva­ća­nja raz­li­či­tos­ti. Kolektiv je ini­ci­ra­la i vodi Andreja Kulunčić vizu­al­na umjet­ni­ca, osta­le čla­ni­ce žele zadr­ža­ti anonimnost.

Rad kolek­ti­va ISTE sas­to­ji se od seri­je pla­ka­ta, billboard‑a i ani­ma­ci­je (>) koji­ma se sen­zi­bi­li­zi­ra odnos pre­ma žena­ma raz­li­či­tih etnič­kih, vjer­skih, ras­nih i sek­su­al­nih pripadnosti.

 

O kolek­ti­vu: “ISTE” je naziv pod kojim dje­lu­je gru­pa žena raz­li­či­tih manjin­skih iden­ti­te­ta. Inicijalno okup­lje­ne na poziv umjet­ni­ce Andreje Kulunčić, koja je tako­đer čla­ni­ca kolek­ti­va, one su kroz niz radi­onič­kih sas­ta­na­ka detek­ti­ra­le osnov­ne pro­ble­me s koji­ma se susre­ću na sva­kod­nev­noj i ins­ti­tu­ci­onal­noj razi­ni, a koji su rezul­tat dis­kri­mi­ni­ra­ju­ćih obli­ka pona­ša­nja i dis­kri­mi­ni­ra­ju­će legis­la­ti­ve: od stra­ha od pro­la­za­ka odre­đe­nim dije­lo­vi­ma gra­da zbog boje kože ili vjer­skih obi­ljež­ja (hidžab), nela­go­de zbog upo­ra­be vlas­ti­tog jezi­ka (arap­ski) do nemo­guć­nos­ti usva­ja­nja dje­te­ta u istos­pol­noj zajed­ni­ci ili dobi­va­nja azi­la. Zajednički osmiš­lja­va­ju jav­nu kam­pa­nju u kojoj govo­re iz prvog lica o tim pro­ble­mi­ma. Kampanja se spro­vo­di dije­lje­njem ani­mi­ra­nog videa na druš­tve­nim mre­ža­ma, pla­ka­ti­ma u city lig­ht bok­so­vi­ma i bil­l­bo­ar­di­ma. Javnom kam­pa­njom nave­de­ni se pro­ble­mi oči­tu­ju kao simp­tom druš­tva, a ne samo pri­vat­ni pro­ble­mi odre­đe­ne sku­pi­ne. Andreja Kulunčić među nji­ma pred­stav­lja nor­ma­tiv­ni iden­ti­tet i inter­sek­cij­ski prag za nji­hov pro­la­zak u sis­tem pro­s­lje­đu­ju­ći im umjet­nič­ke resur­se kao ala­te za samoartikuliranje.

 

U vre­me­nu druš­tve­ne kri­ze, ras­ta siro­maš­tva i neiz­vjes­nos­ti, slab­lje­nja naci­onal­nih drža­va pred eko­nom­skom glo­ba­li­za­ci­jom te poja­ča­nih migra­ci­ja, naci­onal­ne se drža­ve kon­so­li­di­ra­ju umiš­lja­jem o cje­li­ni i homo­ge­nos­ti zajed­ni­ce. U tak­voj kons­te­la­ci­ji, domi­nant­ni enti­tet per­ci­pi­ra manjin­ske gru­pe, koje druk­či­jim iden­ti­te­ti­ma i mje­šo­vi­tim sta­tu­si­ma nagri­za­ju jedins­tvo kolek­tiv­nog iden­ti­te­ta, kao kolek­tiv­nog stran­ca koji je pri­jet­nja zamiš­lje­noj homo­ge­nos­ti, naci­onal­noj eko­nom­skoj sna­zi i kul­tur­noj kohe­ren­ci­ji (A. Appadurai “Strah od malih bro­je­va”). Identiteti izmak­nu­ti od nor­me (u ovom slu­ča­ju Romkinja, mus­li­man­ka, lez­bij­ka, crn­ki­nja, tra­ži­te­lji­ca azi­la iz Sirije), pos­ta­ju objekt netr­pe­lji­vos­ti i meta nasi­lja koje će mije­nja­ti oblik ovis­no o iden­ti­tet­skom odre­đe­nju ugro­že­na tijela.

Javno se obra­ća­ju­ći svo­jim sugra­đa­ni­ma putem soci­jal­nih mre­ža i ogla­sa, žene kolek­ti­va ISTE, koje  budu­ći da su žene iznad četr­de­se­te godi­ne živo­ta i k tome manjin­ski iden­ti­te­ti, naj­ma­nje dvos­tru­ko pre­la­ma­ju dru­gost, upi­su­ju svo­je tije­lo u jav­ni pros­tor poru­ču­ju­ći da ne žele pris­ta­ti na tira­ni­ju sta­tis­tič­ko­ga kons­truk­ta te da u gra­du, koji sma­tra­ju svo­jim, žele živje­ti bez stra­ha i poniženja.

 

Realizaija pro­jek­ta: Plakati – Autorice: kolek­tiv ISTE / Dizajn: Dejan Dragosavac – Ruta / Fotografije: Ivan Posavec. ///// Animacija – Autorice kon­cep­ta i sce­na­ris­ti­ce: kolek­tiv ISTE / Režija i ani­ma­ci­ja: Vedran Štefan / Montaža: Maida Srabović / Dizajn zvu­ka i mix: Ivan Mihoci / Glazba: Žen “Slava Raškaj” / Prema video pred­lo­šku kolek­ti­va ISTE / Producent: Udruga Mapa ///// Koncept i orga­ni­za­ci­ja pro­jek­ta: Andreja Kulunčić / Dokumentacija pro­jek­ta: Ivo Martinović/ Tekst o pro­jek­tu: Irena Bekić / Produkcija pro­jek­ta: Udruga MAPA, Zagreb, 2017.

 

, , ,