Distributivna pravda
Projekt se bavi pitanjem pravedne raspodjele dobara u društvu i propituje osjećaj osobnog udjela u tome
multidisciplinarni projekt, 2001. — 2005.
Projekt je nastao kao platforma zajedničkog stvaranja novog znanja sa suradničkim timom i publikom. Projekt se kroz multidisciplinarnu suradnju izgradio kao baza za participaciju publike. Tijekom djelovanja projekta (2001. – 2005.) Internet platforma prevedena je na 6 jezika, među kojima i korejski i turski, i time omogućila ravnopravno nadopunjavanje rada u različitim društveno-političkim kontekstima.
Autorica: Andreja Kulunčić. Suautori/ce: Gabrijela Sabol (sociologinja), Ivo Martinović (fotograf), Neven Petrović (filozof), Trudy Lane (dizajnerica), Dejan Janković (dizajner), Matija Pužar (programer), Momo Kuzmanović (urednik). Suradnik: Tomislav Janović (filozof). Produkcija udruga MAPA.
Rad je bio postavljen u obliku interaktivne prostorne instalacije u kojoj su posjetitelji/ce izložbe slijedeći točke u prostoru na različite načine sudjelovati u „građenju pravednog društva“. Prostor instalacije ujedno je prostor za diskusiju, predavanja, razgovore i razmjene mišljenja. To je mjesto stvaranja znanja, laboratorij koji se mijenja akumulirajući podatke kroz trajanje projekta provođenog u različitim gradovima i zemljama. Sve je bilo dostupno on-line. Mobilni elementi za izložbeni prostor osmislili su Siniša Ilić (arhitekt), Ivo Martinović i Andreja Kulunčić.
Posjetitelj/ca je pozvan da odigra računalne igre u kojima sam raspoređuje materijalna i nematerijalna dobra gradeći društvo „po vlastitoj savjesti“ odnosno da izabere model društva za koji misli da je pravedan. Pritom, kao rezultat igara, zadobiva određeni „društveni“ profil i tekst s osnovnim teorijskim postavkama društva kojem je priklonjen. Posjetitelj/ica unutar rada ispunjava anketni upitnik, može sudjelovati u diskusijama, dati intervju, pregledavati dostupne sažetke različitih teorija o društvu, statistike rezultata igara, mišljenja drugih sudionika igre, snimke razgovora s ljudima iz različitih zemalja koji odgovaraju na ista pitanja o pravednoj raspodjeli unutar društva i vlastitim stavovima o tome, pregledati popise literature i izložene knjige te čitati online i ofline bilten koji je nastao kao sastavni dio projekta (3 izdanja).
Cilj projekta bio je “subjektivnu” i “objektivnu” perspektivu dovesti u korelaciju, probuditi kritičku svijest o vlastitim moralnim predodžbama pravednosti, i to uz pomoć empirijskih podataka, iskustva virtualne realnosti, i teorijskih promišljanja. Realizacijom projekta sudionici su mijenjali svoje promišljanje o (ne)mogućnosti stvaranja pravednog društva, i ujedno utjecali na daljnji tijek projekta.
Kako je projekt bio izlagan na vrlo različitim međunarodnim izložbama, kao što su Documenta 11 u Kasselu, 6. Istambulskog bijenale, u Witney Muzeju Američke umjetnosti, te galerijama i muzejima u raznim zemljama, uspeo je aktivirati oko 20.000 posjetitelja/ica i stvoriti širok pregled i komparaciju tadašnjeg razmišljanja o pravednoj distribuciji te postati živa platforma za diskusije i zajednička promišljanja s različitih pozicija.
Projekt „Distributivna pravda“ izlagan je na sljedećim skupnim izložbama: Big Torino 2002 (Torino, Italija, 2002.), Documenta11 (Kassel, Njemačka, 2002.), Plus ultra (Kunstraum Innsbruck, Austrija, 2002.), The American Effect (Whitney Museum of American Art, New York, US, 2003.), 8. Istanbulski biennale (Istanbul, Turska, 2003.), 4. trijenala suvremene slovenske umjetnosti-U3 (Moderna galerija Ljubljana, Slovenija, 2003.), A New Past (Marronnier Art Centre, Seoul, Južna Koreja, 2004.), Positive Critical Imagination (Edinburgh Sculpture Workshop, UK, 2008.), The Creators of Owners (galerija Off Limits, Madrid, Španjolska, 2008.), Zbirke u pokretu (prvi stalni postav MSU, Zagreb, 2010.); i na sljedećim samostalnim izložbama u Artspace Visual Art Centre, (Sydney, Australija, 2002.), Galerija proširenih medija (HDLU, Zagreb, 2003.), Muzej MADRE (Napulj, Italija, 2011.).