1 FRANAK = 1 GLAS
Politička umjetnička intervencija koja se fokusira na položaj ilegaliziranih osoba u Švicarskoj
Galerija Shedhalle (Rote Fabric) Zürich, Švicarska. Izložba “Work To Do! Self-organisation In Precarious Working Conditions” kustosa/ice Katharina Schlieben & Sonke Gau, rujan 2007.- rujan 2008.
1 franak = 1 glas politička je umjetnička intervencija kojom Andreja Kulunčić odgovara na poziv kustosa Shedhallea iz Zuricha. Tema izložbe bila je samoorganizacija u uvjetima prekarnog rada, stoga umjetnica poziva ilegalizirane švicarske imigrante* – ljude koji žive bez odgovarajućih dokumenata da doniranjem jednog franka sudjeluju u aktualnoj obnovi zgrade švicarskog Parlamenta. Simbolička gesta donacije ustvari je njihov čin progovaranja, ukazivanja na vlastito postojanje u društvu koje ih ne priznaje, a koje svojim radom svakodnevno održavaju.
Prikupljanju novca prethodili su javni poziv Sans-Papiers imigrantima na anonimno sudjelovanje u donaciji i to kroz višemjesečnu medijsku kampanju putem velikog digitalnog displeja na glavnom ciriškom kolodvoru, plakata u javnim prostorima, novinskih oglasa i letaka čime se senzibilizirala javnost te paralelnu tihu kampanju — direktno obraćanje ilegaliziranim osobama do kojih se često dolazilo skrivenim kanalima — čiji je cilj bio ne samo pozivanje na sudjelovanje već i osnaživanje obespravljenih osoba za politički dijalog s predstavnicima vlasti.
Sakupljeni novac Parlament je prihvatio primiti, no dva sata prije javnog čina predaje donacije povukao je svoju odluku. Prikupljeni se iznos danas nalazi na računu SPAZ ‑a (Centar za ilegalizirane osobe, Zürich) čekajući vladu koja će biti otvorenija prema ilegaliziranim radnicima u Švicarskoj.
* aktivisti procjenjuju da oko 300.000 ljudi živi ilegalno, odnosno bez valjanih dokumenata u Švicarskoj, „oficijelna“ brojka je 80.000 ljudi.